Priča o ovom pivu iz Belgijskog gradića Hoegaarden vuče korjenje još iz davne 1445. godine, kada su se pivarstvom bavili lokalni redovnici. Još od tog vremena Hoegaarden je bio poznat po pšeničnom pivu da bi u 19. stoljeću u njemu bilo smješteno 13 pivovara i 9 destilerija. 1957. pak dolazi do zatvaranja i posljednje pivovare Tomsin, koja je kuhala pšenićno pivo. Desetak godina od toga, lokalni mljekar Pierre Celis koji je odrastao pored pivovare i povremeno radio u njoj, je odlučio pokrenuti vlastitu pivovaru i spasiti iz zaborava taj ugašeni pivski stil. Pivovaru je nazvao de Sluis, smjestio ju je u svom sjeniku, i u proizvodnji piva je koristio tradicionalne sastojke vodu, kvasac, pšenicu, korijander i sušenu narančinu koru. 1980. se pojavila potreba za povečanjem kapaciteta, pa Celis u tu svrhu kupuje bivšu tvornicu limunade. Nadalje, 1985. je ta pivovara stradala u požaru, pa u skladu sa Belgijskom tradicijom druge pivovare nude svoju pomoć za obnovu. Jedna od njih je i najveća pivovara u državi, Interbrew (InBev, kasnije mijenja naziv u Van Steenberge).InBev, posuđuje novac za oporavak tvornice te kasnije na osnovu tog zajma vrši pritisak koji bi za posljedicu trebao imati izmjenu originalne recepture piva u cilju omasovljavanja potrošnje. Zbog toga Celis prodaje pivovaru i seli u SAD (Austin, Texas) gdje osniva pivovaru Celis i nastavlja proizvoditi pšenično pivo po recepturi za koju tvrdi da je orginalna. Tu pak pivovaru preuzima Miller Brewing koji je potom zatvara, te prodaje pogon i ime Michigan Brewing Company, koja kasnije propada i prodaje ime.
Pierre Celis je preminuo 2011. u dobi od 86 godina, a Pivo Celis White se danas još uvijek proizvodi u Austinu (Texas, USA) gdje je proizvodnju ponovno 2012. vratila Christine Celis, njegova kći, i u Belgiji u pivovari Van Steenberge. Belgiski Celis White je morao izvojevati još jednu bitku. Naime, InBev je 2005. najavio zatvaranje pogona s početka priće u samom Hoegaardenu, koji bi se trebao preselti u Jupille. Međutim, pritisak lokalne zajednice koja nikako nije htjela izgubiti taj brend i svoga najvećeg poslodavca, kao i ostalih ljubitelja piva koji su strahovali od gubitka na kvaliteti, osujetio je taj plan. Pivovara ipak ostaje u Hoegaardenu, a InBev ulože u pivovaru 60 miliona eura sredstava za unapređenje proizvodnje.
Konaćno nešto i o samom pivu. Mutno žute boje sa bijelom pjenom koja se malo zadrži. Aroma korijander, naranča, grejp, voćna. Okus slatkast, sa notom citrusa, pšenićni, slad, gorčina je 12 IBU-a i jedva se osjeti na kraju. Vrlo osvježavajuče i jako pitko, stvoreno za vruće dane. Ljepšem spolu će se posebno svidjeti ta "sokićasta" , slatkasta nota. Cijena - 0,5 l 24kn, 0,3 l 17 kn.
Stil, vrsta: Pšenično
Alkohol: 5,0 %
Moja ocjena: 2,8/5
Nema komentara:
Objavi komentar